Za ostala značenja, vidi Groznica (razvrstavanje).

Groznica (sinonimi: vrućica, ognjica, pireksija, hiperpireksija ili kontrolirana hipertermija ^[3]) (latinski: febris) je opći medicinski znak karakteriziran povišenjem temperature iznad normalnog raspona, uzrokovan povećanjem ciljne točke mehanizma koji regulira tjelesnu temperaturu ^[7]. To povećanje ciljne točke temperature aktivira povećanje mišićnog tonusa i drhtanje.

Kod porasta tjelesne temperature općenito se javlja osjećaj hladnoće, iako je tjelesna temperatura povećana. Kad temperatura dosegne ciljnu točku, nastane osjećaj topline. Groznica je jedna od imunoloških odgovora kojim tijelo pokušava neutralizirati bakterijske ili virusne infekcije. Groznica može biti uzrokovana mnogim različitim stanjima, od benignih do potencijalno opasnih. Osim kod vrlo visoke temperature, smanjivanje temperature najčešće nije potrebno, međutim, mogu se dati antipiretički lijekovi koji smanjuju temperaturu, te time čine da se osoba osjeća bolje.

Groznica se razlikuje od nekontrolirane hipertermije ^[3] u tome što je hipertermija povećanje tjelesne temperature iznad ciljne temperature tijela, zbog prekomjerne proizvodnje topline i/ ili nedovoljne termoregulacije.

Raspon normalnih temperatura je širok.^[4] Općenito je prihvaćeno da se radi o groznici ako je:

• Temperatura u anusu (rektumu/rektalno) jednaka ili iznad 37,5 - 38,3 °C [1] [5]
• Temperatura u ustima (oralno) jednaka ili iznad 37,7 °C [8]
• Temperatura pod pazuhom (aksilarno) ili u uhu (ušna, otična) jednaka ili iznad 37,2 °C.

U zdravih odraslih muškaraca i žena raspon oralne temperature je 33,2-38,2 °C, za rektalnu je raspon 34,4-37,8 °C, u uhu (ušni bubnjić) je 35,4-37,8 °C, a aksilarno je 35,5-37,0 °C. [9]

Ljudi za vrijem tjelesne aktivnosti razvijaju veće temperature, ali to ne smatra groznicom, budući da je ciljna točka temperature normalna. Starije osobe imaju smanjenu sposobnost stvaranja tjelesne topline, pa čak i malo povišenje temperature može biti znakom ozbiljne bolesti.

Obrazac promjena temperature ponekad može ukazati na dijagnozu:

• Intermitentna groznica: Povišena temperatura prisutna je samo za nekoliko sati dnevno, a ostalo vrijeme je normalna. Javlja se, na primjer, kod malarije, kala-azara, piemije i septikemije. U malariji se može javljati periodično svaka 24 sata (malaria quotidiana, ili svakodnevna malarična groznica), od 48 sati (malaria tertiana), ili 72 sata (malaria quartana, vrlo tipična za zarazu s Plasmodium malariae). Ovi obrasci groznice mogu biti manje jasni u putnika.
• Pel-Ebsteinova groznica: specifična vrsta groznice povezana s Hodgkinova limfoma, koja je izmjenično jedan tjedan visoka, a idući tjedan niska. Međutim, još uvijek se vode rasprave o tome da li ovaj obrazac groznice uistinu postoji. ^[8]
• Kontinuirana groznica (lat. febris continua): Temperatura je stalno iznad normalne tokom dana i ne varira više od 1 °C u 24 sata. Javlja se npr. kod lobarne upale pluća, tifoida, infekcije mokraćnog sustava, bruceloze i tifusa. Tifoidna groznica može imati specifičan obrazac, sa sporim stepenastim rastom i visokim platoom.
• Remitentna groznica (lat. febris remitens): Temperatura je iznad normalne kroz cijeli dan i varira više od 1 °C u 24 sata. Javlja se, primjerice, kod infektivnog endokarditisa.

Neutropenična groznica, koja se još naziva i febrilna neutropenija, jest groznica usljed nedostatka normalne funkcije imunološkog sustava. Zbog nedostatka neutrofila za borbu protiv infekcija bakterijske infekcije mogu se širiti vrlo brzo; zato se takva groznica smatra hitnim stanjem. Ova vrsta groznice se češće viđa kod kod ljudi koji primaju imunosupresivnu kemoterapiju nego kod inače zdravih ljudi.

Febricula ^[9] je blaga groznica kratkog trajanja, neodređenog uzroka, i bez ikakve određene patologije.

Hiperpireksija je vrućica s ekstremnim povišenjem tjelesne temperature većim od ili jednakim 41,5° C. ^[10] Tako visoka temperatura smatra se medicinskom hitnošću jer može ukazivati na ozbiljnu osnovnu bolest ili dovesti do značajnih neželjenih pojava. ^[11] Najčešći uzrok je intrakranijalno krvarenje. ^[10] Drugi mogući uzroci su sepsa, sindrom Kawasaki, ^[12] neuroleptički maligni sindrom, nuspojava lijekova, serotoninski sindrom, te tireoidna oluja. ^[11] Infekcije su najčešći uzrok groznice, no s porastom temperature i drugi uzroci postaju češći. ^[11] Infekcije koje su obično povezane s hyperpireksijom jesu: rozeola, rubeola i enterovirusne infekcije. ^[12] Utvrđeno je da hitno agresivno hlađenje na manje od 38,9° C poboljšava preživljavanje. ^[11] Hiperpireksija se razlikuje od hipertermije u tome što je u hiperpireksiji regulacijski mehanizam tjelesne temperature podešen na tjelesnu temperaturu iznad normalne granice, a zatim generira toplinu da se to postigne ta temperatura, dok je u hipertermiji tjelesna temperatura podignuta iznad normalne granice, odnosno u hipertermiji je regulacijski mehanizam tjelesne temperature podešen na postizanje normalne vrijednosti. ^[10]

Hipertermija je primjer visoke temperature koja nije groznica. Pojavljuje se iz velikog broja razloga, uključujući toplotni udar, neuroleptički maligni sindrom, malignu hipertermiju, stimulanse kao što su amfetamini i kokain, idiosinkratčke reakcije na lijekove, te serotoninski sindrom.

Groznica je obično udružena s posebnim oblikom ponašanja koji se sastoji od letargije, depresije, anoreksije, pospanosti, hiperalgezije, te oslabljene koncentracije.

Groznica je opći simptomom u mnogim medicinskim stanjima:

• zarazne bolesti, primjerice gripa, HIV, malarija, infektivna mononukleoza, ili gastroenteritis
• različite upale kože, primjerice čirevi ili apsces
• imunološke bolesti, primjerice, lupus eritematosus, sarkoidoza , upalne bolesti crijeva, Kawasakijeva bolest
• razaranje tkiva koji se može javiti u hemolizi, operativnom zahvatu, infarktu, crush sindromu, rabdomiolizi, moždanom krvarenju, mišićnoj distrofiji, itd
• reakcija na nekompatibilne krvne proizvode
• malignomi, najčešće malignom bubrega, te leukemija, anemija, aplazija, hipertenzija i limfomi
• metabolički poremećaji, primjerice giht ili porfirija
• trombotički procesi, primjerice, plućna embolija, moždani udar(šlog, moždani cep) ili duboka venska tromboza

Uporna groznica koja se ne može objasniti nakon ponavljanih rutinskih kliničkih ispitivanja naziva se groznicom nepoznatog uzroka.

Pirogen je tvar koja izaziva groznicu. Ta tvar može biti endogena ili egzogena. Većinom je proizvode monociti (bijele krvne stanice) kao odgovor na infekcije. Bakterijska tvar lipopolisaharid prisutna u staničnoj stijenci nekih bakterija, primjer je egzogenog pirogena. Pirogenost može varirati: u ekstremnim slučajevima, neki bakterijski pirogeni poznati kao superantigeni mogu uzrokovati nagle i opasne groznice. Depirogenacija može se postići pomoću filtracije, destilacije, kromatografije, te inaktivacije.

U osnovi, svi endogeni pirogeni su citokini, molekule koje su dio urođenog imunog sustava. Proizvode ih fagocitne stanice. Oni uzrokuju porast ciljne termoregulacijske točke u hipotalamusu. Glavi endogeni pirobeni su interleukin jedan (alfa i beta), te interleukin 6 (IL-6). Manje važni endogeni pirogeni uključuju interleukin–8, beta-faktor tumorske nekroze, alfa-inflamatorni protein makrofaga, beta-inflamatorni protein makrofaga, kao i interferon alfa, interferon beta, te interferon gama. Alfa faktor tumorske nekroze također djeluje kao pirogen. To djelovanje posredovane je oslobađanjem interleukina jedan. Ovi citokinski faktori oslobađaju se u opću cirkulaciju otkud ulaze cirkumventrikularne organe mozga, gdje je apsorpcija olakšana usljed manje filtracijske aktivnosti krvno-moždane barijere tog područja. Citokinski faktori se potom vežu na endotelne receptore staničnih stijenki, djelujući na lokalne mikroglijalne stanice. Kad se citokinski faktori vežu, aktivira se metabolički put arahidonske kiseline.