Janjevo (alb. Janjeva ili Janjevë, srp. Jањево) mjesto je na Kosovu koje pripada veleopćini Lipljan.
Zemljopis
Janjevo se nalazi 12 km jugoistočno od glavnog grada Prištine, a leži na padinama Androvačke planine.
Povijest
Naziv mjesta prvi put pismeno je zabilježen 1303. od strane Benedikta XII., u kojem piše da je Janjevo sjedište katoličke plovanije Svetog Nikole. Brzi gospodarski razvoj bio je uvjetovan nastankom rudnika srebra i olova, koji su radili do 16. stoljeća. Povoljan geografski položaj bio je važan da postane trgovačko središte. Godine 1455. Janjevo je došlo pod osmansku vlast. Potkraj srednjega vijeka postalo je jaka kolonija dubrovačkih i kotorskih trgovaca, pa su otad Hrvati većinsko stanovništvo. U 20. stoljeću razvila se metaloprerađivačka industrija, uz obrt i trgovinu. Raspad Jugoslavije i ratna zbivanja na Kosovu natjerali su većinu stanovnika na izbjeglištvo.[1]
Stanovništvo
Prema procjenama iz 2011. Janjevo je imalo oko 3500 stanovnika, od čega etničku većinu imaju s 80% Albanci, a puno manje je Srba, Hrvata i Roma. Broj janjevskih Hrvata je u stalnom opadanju. Iako su Hrvati stoljećima, do 1990-ih godina činili većinu (npr. 1981. u Janjevu je živjelo 3534 Hrvata od ukupno 5086 stanovnika), danas ih je oko 270.[2]
Prema popisu stanovništva 1991. godine 59,6% stanovništva Janjeva činili su Hrvati.[3]
Zef Gashi, kosovsko-albanski salezijanac, svećenik, barski nadbiskup i primas Srbije.
Ambrozije Matušić SDB, janjevsko-hrvatski salezijanac, svećenik, dva mandata bio provincijal Hrvatske salezijanske provincije, koja se prostire po Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.
↑Kanon Leke Dukađinija, sakupio i kodificirao Sthjefen Konstantin Gjeqovi, gl. ur. Vladimir Štokalo, ur. Petar Požar, prijevod, predgovor i objašnjenja Halit Trnavci, Stvarnost, Zagreb, 1986., str. 7-8 u Predgovoru