James Last
James Last (rođen kao Hans Last, Bremen, 17. travnja 1929. — Palm Beach, Florida, 9. lipnja 2015.[1]), njemački glazbenik, skladatelj, aranžer i dirigent big banda. BiografijaLast je s 12 godina počeo učiti svirati klavir. Sve civilne škole u to su vrijeme bile zatvorene, pa se s 14 godina natjecao i bio primljen u Vojnu muzičku školu njemačkog Wehrmachta[2] u Frankfurtu na Majni, gdje su za njega izabrali fagot. U zračnom napadu zgrada škole je srušena, pa je škola premještena u Bückeburg. Tu je od ponuđenih raspoloživih instrumenata odabrao kontrabas. Njegovo školovanje za kapel-majstora prekinuto je travnja 1945. zatvaranjem škole. Vratio se kući u Bremen, koji je nakon pada nacista bio prvo pod britanskom, a zatim pod američkom upravom. Za čokoladu i cigarete svirao je klavir u improviziranom plesnom klubu. Amerikanci su za njega konfiscirali bas, na kome se on isticao sviranjem. Iz tog vremena potiče njegov prvi aranžman glazbe za film The Hunters (Lovci). Godine 1946. pridružio se plesnom orkestru Hansa Gunthera Österreicha na radio Bremenu, a 1948. postao je vođa ansambla Last-Becker. Za vrijeme 7 godina postojanja tog ansambla, Last je tri godine uzastopno (1950. – 1952.) bio najbolji basist u zemlji po glasovima tada popularnog njemačkog časopisa za muškarce Die Gondel, a 1953. na jazz festivalu u Frankfurtu na Majni izabran je u sastav German All Stars. Nakon raspada ansambla Last-Becker, postao je aranžer izdavačke kuće Polydor Records, kao i brojnih europskih radio stanica. Tijekom sljedećeg desetljeća pomagao je u aranžiranju uspješnica za razne izvođače, kao npr. Helmut Zacharias i Caterina Valente. DjeloPrve 2 LP ploče koje je Hans Last izdao pod svojim imenom su Die gab’s nur einmal (1963.) i Die gab’s nur einmal Folge 2 (1964.), a sadržavale su potpuri šlagera iz 1940-ih i 1950-ih. Izdao je još i jednu LP ploču pod imenom Orlando, Musikalische Liebesträume 1963., koja je sadržavala klasičnu glazbu. Zbog izlaska na svjetsku scenu, 1965. mijenja ime u James Last i tada počinje njegov put prema slavi. Prva njegova uspješnica bila je album iz 1965., Non-Stop Dancing. Sadržavao je potpuri popularnih pjesama povezanih kontinuiranim plesnim ritmom i žamorom oduševljene publike. Zahvaljujući tom albumu postao je glavna europska zvijezda. Također je izdao i seriju od 9 albuma Classics Up To Date, aranžmane klasične glazbe s gudačkim instrumentima, ritmom i mumljajućim zborom. Tijekom sljedeća 4 desetljeća Last je izdao preko 190 ploča, uključujući još nekoliko izdanja Non-Stop Dancing. Donekle je i izmijenio formulu, dodajući različite pjesme iz različitih zemalja i žanrova. Imao je i gostujuće izvođače, kao što su Richard Clayderman i Astrud Gilberto, a u njegovoj uspješnoj televizijskoj seriji 1970-ih gosti su mu bili ABBA i Lynsey de Paul. U svojoj karijeri prodao je preko 100 milijuna albuma,[3] a uspjeh prodaje očituje se u:
Njegovi koncerti i albumi neprekidno su bili uspješni, naročito u Velikoj Britaniji, gdje je između 1967. i 2003. imao 62 hit albuma.[4] Nasuprot tome, imao je samo dva hit singla, The Seduction, tema iz filma Američki žigolo i Biscaya s istoimenog albuma. Iako Last pripisuje i zasluge za pjesmu The Lonely Shepherd, autor pjesme nije poznat, a Gheorghe Zamfir ju je izvodio 3 desetljeća prije no što ju je Quentin Tarantino uzeo za svoj film Kill Bill. Tek tada je Orkestar Jamesa Lasta načinio improvizirani snimak s Gheorgheom Zamfirom i uvrstio u glazbu za Tarantinov film (2003.).[5] Last je dobio mnogo nagrada i priznanja, uključujući i "Zvijezda godine" 1976. Billboard magazina i njemačku nagradu ECHO za životno djelo 1994. James Last ima ogroman broj obožavatelja širom svijeta, a posebice u Europi. U veljači 2015. Last je najavio povlačenje sa scene i oproštajnu turneju.[6] Posljednji koncert pod nazivom Non Stop Music James Last in Concert 2015. održao je 26. travnja 2015. u Kölnu.[7] DiskografijaProdukcije Jamesa Lasta (Kao Hans Last, Orlando i James Last):
Izvori
Vanjske povezniceInformation related to James Last |
Portal di Ensiklopedia Dunia