Ivo Pukanić (Zagreb, 21. siječnja 1961.^[1] – Zagreb, 23. listopada 2008.), bio je hrvatski novinar, urednik hrvatskoga tjednika Nacional.

Živio je u Velikoj Gorici, gdje je pohađao školu. Već se u mladim danima počeo baviti novinarstvom, a ponajprije fotografijom. Krajem 1970.-ih godina počinje raditi kao fotoreporter; 1980.-ih radi za tada prestižni tjednik "Start".

Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti, a od 1991. godine radio je kao urednik u političkom tjedniku Globus; ispočetka nastavlja pisati o estradi, a poslije - kako Hrvatska tone u rat - piše sve više o politici. Radeći, sklapa komunikativni i socijalno prodorni Pukanić prijateljstva s cijelim nizom istaknutih političara i gospodarstvenika, ali i poznanstva s osobama koje su u javnosti prepoznavane kao pripadnici kriminalnog miljea. 1995. godine osnovao je tjednik Nacional i bio u njemu glavni urednik do 2000. godine. Iste je godine primio nagradu Hrvatskog novinarskog društva za istraživačko novinarstvo.

Od 2000. godine nastavlja raditi kao predsjednik NCL Media Grupe, u čijem sklopu izlazi i tjednik Nacional.^[2] Godine 2004. nagrađen je godišnjom nagradom Hrvatskog novinarskog društva za intervju s generalom Antom Gotovinom iz listopada 2003. Gotovina se tada nalazio u bijegu od kaznenog progona pred Haaškim sudom za ratne zločine.^[3][4]

Godine 2007. pokrenuo je NCL Visoku novinarsku školu, trogodišnji studij novinarstva kojemu je prvi dekan bio raniji ministar vanjskih poslova u Vladi RH prof. dr. Mate Granić.^[5] Ta ustanova djeluje od 2011. godine kao Studij novinarstva Veleučilišta VERN'.

Nakon smrti u atentatu 2008. god., iza sebe je ostavio udovicu Mirjanu i kćer Saru.

U travnju 2008. godine prvi puta pokušan je atentat na Ivu Pukanića.^[6] Nepoznati atentator pucao je u glavu Ivi Pukaniću pred ulazom u njegov stan u zagrebačkoj Ilici.^[6]

Ivo Pukanić i Niko Franjić ubijeni su u atentatu, u Zagrebu 23. listopada 2008. godine. Ubijeni su auto-bombom u Staroj Vlaškoj ulici kod sjedišta Nacionala, dvije ulice istočno od Trga bana Jelačića. Mediji su atentat okarakterizirali kao teroristički čin.

Netom prije događaja Pukanić je s Nikom Franjićem, direktorom Nacionalova marketinga, ušao u svoj automobil. Odmah zatim eksplodirala je bomba u kontejneru pokraj automobila.^[7] Čim se pojavila na mjestu zločina, policija je blokirala promet oko Stare Vlaške i obližnjeg Langovog trga s namjerom sprječavanja ubojičinog bijega, no bez uspjeha.

Mogući sumnjivac bio je uočen netom nakon eksplozije. Policija je izvijestila da je bio u ranim tridesetim godinama, nosio šiltericu i da je bježao ne obazirući se na promet.^[8][9][10]

Radi otkrivanja počinitelja pokrenuta je vrlo opsežna policijska akcija "Balkan Express". Prva četvorica osumnjičenih za organiziranje i izvedbu ubojstva uhićena su u Zagrebu 28. listopada 2008. godine.^[11] Glavnoosumnjičenog Željka Milovanovića - ranije pripadnika specijalne srbijanske policijske postrojbe "Crvene beretke" - locirala je i uhitila srbijanska policija u Beogradu 30. svibnja 2009. godine. U sudskom postupku je utvrđeno da je Ž. Milovanović taj, koji je postavio bombu pod Pukanićev automobil.^[12] Srpsko pravosuđe je odlučilo da Milovanovića - koji ima kako hrvatsko, tako i srpsko državljanstvo - neće izručiti, nego će mu se suditi u Srbiji.^[13] Zadnji je u zatvoru završio Bojan Gudurić, koji je prema utvrđenim činjenicama sa snajperom u ruci čekao hoće li trebati metkom ubiti Pukanića, ako bi ovaj preživio eksploziju bombe; Gudurić se predao policiji u Banjoj Luci (BiH) 1. veljače 2010.^[14]

Za ubojstvo Pukanića i Franjića pravomoćno su odlukom Vrhovnoga suda Republike Hrvatske od 14. siječnja 2013. godine osuđeni Željko Milovanović (na 40 godina, u odsutnosti), Robert Matanić (na 35 godina), Bojan Gudurić (na 33 godine), Slobodan Đurović (na 25 godina) a još ranije Luka Matanić (na 16 godina) i Amir Mafalani (na 16 godina).^[15]

Zbog sumnje da je naručio ubojstvo Ive Pukanića, u travnju 2014. godine započelo je u Beogradu suđenje Sretenu Jociću (zvanom "Joca Amsterdam"). Jocića se u javnosti spominje kao "kralja kokaina" u redovima srpske mafije. Zbog sumnji za umiješanost u Pukanićevo ubojstvo nalazio se Jocić u pritvoru još od travnja 2009. godine, da bi mu pritvor bio ukinut krajem prosinca 2012. godine, kako bi njegov boravak u zatvoru bio produžen temeljem kazne koja mu je izrečena za ubojstvo dvoje ljudi u Beogradu 1995. godine, koje je S. Jocić bio platio iznosom od 50.000 tadašnjih DEM.^[16] S. Jociću, ipak, optužbe za naručivanje Pukanićevog ubojstva nisu dokazane pred sudom, te je oslobođen pravomoćnom presudom Žalbenog suda u Beogradu od 2. ožujka 2015. godine; nastavio je međutim s izdržavanjem 10-godišnje zatvorske kazne (na koliko mu je zbog amnestije umanjena presuda od 15 godina zatvora iz 2012.) za ubojstvo koje je bio naručio 1995. godine. Istom presudom Žalbenog suda u Beogradu kojom je od odgovornosti oslobođen Jocić, potvrđena je presuda srbijanskih sudova neposrednom izvršitelju Željku Milovanoviću, koji nikad nije bio izručen Hrvatskoj: u Srbiji je on osuđen na jednako dugotrajnu kaznu zatvora kao i u Hrvatskoj - 40 godina.^[17]

• Ivo Pukanić - Nacional  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. listopada 2008. (Wayback Machine)
• Izvanredne vijesti Nove TV - 23. 10. 2008.