Ovaj članak ili dio članka sadrži zastarjele podatke. (Rasprava) Nadopunite članak novijim podacima i uklonite ovaj predložak.

Azavad أزواد Azawād ⴰⵣⴰⵓⴷ
Zastava Grb
Položaj Azavada
Glavni grad	Gao (privremeni glavni grad) Timbuktu (samoproglašen)[1]
Službeni jezik	tamašek, francuski, hassaniyya arapski(1)
Državni vrh
- Predsjednik	Bilal Ag Acherif
- Predsjednik Vlade	Belal Ag Charif
Neovisnost	osporena, samoproglašenje 6. travnja 2012.(2)
Površina
- ukupno	875 528 km2
- % vode	0 %
Stanovništvo
- ukupno (2009.)	2.517.920[2]
- gustoća	1,5/km2
Pozivni broj	+223
Vremenska zona	UTC GMT +0
Internetski nastavak	nema
(1) Kao dodatni službeni jeci navode se i Songhai i Fula jezici. (2)Mali ne priznaje neovisnost Azavada

Azavad (arapski: أزواد, neotifinaški: ⴰⵣⴰⵓⴷ,^[3] francuski: Azawad ili Azaouad) je nepriznata samoproglašena de facto suverena država na sjeverozapadu Afrike koju je proglasio Nacionalni pokret za oslobođenje Azavada (MNLA). On od travnja 2012. godine pod svojom kontrolom drži pokrajine Timbuktu, Kidal, Gao i dijelove pokrajine Mopti, koji su međuanarodno priznati kao dijelovi Republike Mali.^[4] Teritorij Azavada graniči s Malijem i Burkinom Faso na jugu, Mauritanijom na zapadu i sjeverozapadu, Alžirom na sjeveru i Nigerom na istoku i jugoistoku. Obuhvaća dio Sahare i Sahela.

Treći rat za neovisnost Azavada u pola stoljeća je počeo nakon rata u Libiji kada je oboren Moamer Gadafi koji je bio garant mira sklopljenog 2009. godine. Rat za neovisnost je formalno počeo 17. siječnja 2012., a već 6. travnja 2012. Nacionalni pokret za oslobođenje Azavada, čije snage kontroliraju najveći dio područja, je na svojoj internetskoj stranici objavio odgovarajući tekst o "nepovratnoj" neovisnosti od Malija. Država još nije dobila ničije međunarodno priznanje.^[5][6]

God. 1950. etnički sastav sjevernog Malija, tj. dviju najvećih pokrajina Timbuktu i Gao je bio:

• Timbuktu: 57% Tuarezi, 26% Songhai, 15% Mauri;
• Gao: 46% Songhai, 35% Tuarezi, 9% Mauri;
  a ostatak pripada drugim narodima od kojih su najbrojniji Fulbe, te Peul, Bambara, Sambogo, Bobo, Bozo i dr.

Velika većina stanovništva su muslimani, uglavnom Suniti, dok Tuarezi uglavnom prakticiraju sufizam poznat kao Malikijski mezheb.

• Kirkby, Coel; Murray, Christina. 2010. Elusive Autonomy in Sub-Saharan Africa. Weller, Marc; Nobbs, Katherine (ur.). Asymmetric Autonomy and the Settlement of Ethnic Conflicts. University of Pennsylvania Press. Philadelphia. str. 97–120. ISBN 9780812242300